Naša stara domovina to su Hrvatska i Bosna. Ne zna se točno. Povjesničari tvrdu da su naši praoci došli iz krajin izmedju dvih velikih rijekov, a to su krajine izmedju Une i Kupe.
U 16. stoljeću naselili su se Gradišćanski Hrvati u dva veliki vali. Bižali su iz stare domovine zbog bojev s Osmanci, zbog betegov (kuga, kolera...) i zbog velike gospodarstvene krize. Naši praoci su bili bigunci. Bigunci? Da, točno. Ov pojam je od 2015. ljeta u našem žitku stalno prezentan. Dakle naši preoci su bili preseljeniki ki su se selili „trbuhom za kruhom“. Zvali su je grofi, čije gospošćine su bile puste, da obdjelaju lapte i napunu njihova sela žitkom. Naši praoci su si iz stare domovine sobom zeli svoj jezik, svoju vjeru i kulturu. Stoljeća dugo su bili vezani uz grudu. To znači da su bili najvećim dijelom seljaki. Tako su si obdržali svoju vjeru, svoj jezik i svoju kulturu. U toku industrijalizacije došlo je do asimilizacije. Jezik se je sve već izgubio. Uživamo u Austriji manjinska prava, ka su zaključena u državnom ugovoru u St. Germain-u iz ljeta 1919., i u državnom ugovoru iz ljeta 1955. Mi Gradišćanski Hrvati imamo mnoge folklorne grupe, jačimo svoje jačke i gajimo svoje običaje. Ali tako staromodni opet nismo. Imamo i moderne pop i rok grupe, kot su to na primjer: Bruji, Paxi, Elektrikeri, Turbokrowodn, Stara Škola... Pojam „Krowodnrock“ se je već etablirao kod nas u Gradišću i je poznat prik granic. Nadalje imamo i tamburaške sastave, kot naprimjer Šetnja, Lole, Tambećare... Da dojdemo ponajzad mojemu imenu. Nedilja je dan Gospodinov. Ja sam si ime doprimila. Mislim da sada znaš, zač mi je tako ime? Neli Zvonarits, školarica 2b. razreda HLW Theresianuma, Željezno
0 Kommentare
Hinterlasse eine Antwort. |
AutorWir sind SchülerInnen des Theresianums Eisenstadt und besuchen derzeit die 4A HLW. Im Zuge des Kulturmanagement- und UDLM-Unterrichts haben wir diesen BLOG erstellt. Archiv
November 2018
Kategorien |